Bubamara šarena

Prva ovogodišnja proljetna nedjelja je bila idealna za neko mrdanje po prirodi. Nakon zimskog mirovanja i pomankanja kondicije, šetnja po Papuku je sjela odlično.
Cilj naše grupe od 22 člana (velikih i malih) je bio Petrov vrh, tj. ne baš cilj nego polazišna točka, a prošetali smo se do Poganog vrha. Rekoh već prije da nismo imali nekih velikih ambicija u smislu dugog hodanja, više je to bilo ajmo se mrdnut iz Zagreba tamo gdje još nismo bili.
U domu sve prazno i domara smo morali tražiti, a on se čudio što radimo ovdje, zašto nismo na jaglacima. Iskreno, lijepo mi je da se događaju takvi susreti ljudi u prirodi, ali mi se niti nismo sjetili da su "Papučki jaglaci" 33. po redu baš ovu nedjelju, a i lijepo se bilo šetati prirodom u maloj grupici ljudi.
Jaglaca smo vidjeli stotinu po putu, a ja sam gledajući ih zaboravila klikati fotoaparatom. Tako da sam se vratila kući s malo fotki, umornih mišića, ali zadovoljna što smo se pokrenuli iz zimskog planinarskog sna.


Jedini jaglac koji sam uhvatila je onaj u daljini mutan


Rupavi zeleni panj


Pasji zub


Jetrenka


Srce na putu


Silazak s Poganog vrha

Oznake: planinarenje, Papuk, fotografija, proljetnice